Logo
O kraju
20 Jun 2016

O kraju

Post by dreamzinreality

Početak. Svaki je težak. Svaki je neizvestan.

Početak.

Bilo bi logično da o tome pišem. I jesam, al onda sam sve izbrisala i odlučila da pišem o kraju.

O kraju svojih ružnih navika. O kraju odustajanja i odugovlačenja. O kraju jednog prosečnog života. Jer sve do fakulteta nisam bila prosečna.

A onda sam se izgubila. U jednom trenutku čak i pala ispod svih prosečnih granica. Odjednom više nisam bila ja JA. Počela sam da sumnjam. U sve. U izgled i psihu i mozak i fizičke predispozicije i lepezu mogućnosti koja mi se do tog trenutka nesebično nudila. Odjednom se svi moji kvaliteti izgledali potpuno mizerno i neupotrebljivo. U odnosu na ostale. Da, da, i jedna od najvećih mana, počela sam da se upoređujem. Sa svima i u svemu. I tu je moj krah postao potpun. I moj neuspeh konačan. I ja se srozala do dna. Psihički. A onda, u jednom trenutku i fizički.

Mislim da je to fizičko srozavanje bio okidač za big come back! Počela sam da treniram, vodim računa o ishrani, više ništa me nije mrzelo, ni odlazak u prodavnicu, ni sređivanje stana, penjanje na 3. sprat, ma ništa više nije bilo mučno. Trčanje je postala moja rutina, svakodnevna teretana takođe. Posle nekog vremena usledio je i povratak košarci, ljubavi većoj čak i od bilo koje emotivne veze do tada.

U međuvremenu završila sam osnovne studije, dobila i prvi posao, i došlo je do promena na ljubavnom planu. Desile su se drastične promene u mom životu, ali svemu tome je vodio preobražaj koje se desio u mojoj glavi. I tada sam shvatila nešto jako bitno u životu - sve je u tebi. Sve što postigneš ili ne postigneš zavisi samo od tvog stanja misli u datom trenutku. Od toga koliko želiš, koliko veruješ. Koliko si spreman sebe da uložiš. Da li si spreman na žrtvu, na hodanje po žici, na ples na litici.

Da li smeš. Da li hoćeš - do kraja.

Ja sam odlučila. Hoću. Smem. Mogu. SVE. Do kraja. Do ivice. I preko ivice. Spremna sam da mi izrastu i krila ako treba, i da naučim da letim, pa i da skočim sa litice. U nepoznato. U novo. U bolje.

Ja sam odlučila. Došlo je vreme za kraj. Došlo je vreme da raščistim sa svim što me koči, što me udaljava od cilja, što me lomi, što mi ne da da opet ja budem JA, da opet budem iznad proseka.

Došlo je vreme da mahnem : strahovima, dilemama, odlaganjima, odugovlačenjima, trenutnim zadovoljstvima koje me guraju nazad, preispitivanjima, pravdanjima, popuštanjima, ispuštanjima prilika.

Došlo je vreme za nešto bolje. Pardon, za najbolje.

Nadam se da ste uz mene.

0 Comments

Leave a Comment